Ako je iko tokom posljednjih godina kritikovao programsku i ukupnu politiku našeg Nacionalnog teatra, onda je to upravo autor ovih redova, pa čak doživljavao i određene manje neprijatnosti.
I gle čuda, nakon mog teksta u kulturnom dodatku „Dana”, „Ćirilici”, pod nazivom „Oslobađanje teatra”, od 9. septembra, u kojem sam ukazao da dolazi novo vrijeme i za našu crnogorsku kulturu, te i za novu afirmaciju CNP-a, pojavili su se alarmantni tekstovi upravo iz srca teatra. Prvo se prije oglasio predsjednik Sindikalne organizacije CNP-a, Mihailo Caušević, i iznio podatke koji upravo idu u prilog mojim dosadašnjim apelima da mnogo toga nije u redu u našem Nacionalnom teatru. Kritički intonirani osvrt Cauševića obiluje flagrantnim detaljima nakon kojih je direktor CNP-a, Željko Sošić, smjesta morao podnijeti neopozivu ostavku, za koju se očigledno još nije odlučio.
Caušević je ukazao ne nedomaćinsko poslovanje matične kuće, blokiranje rada uspješnim članovima CNP-a, istakao naglašeni nepotizam i dodao da Nacionalni teatar ovih mjeseci doživljava i svoj skoro potpun sunovrat! Caušević je optužio i aktuelni menadžment za nezajažljivost i samovolju uz raspisivanje nepotrebnih konkursa za podobna lica.
Juče je uslijedio i oštar apel brojnih glumaca CNP-a, kojim se traži razrješenje umjetničkog direktora, Željka Sošića, i poslovne direktorice, Milice Tomović. A ta dva reagovanja razotkrivaju poznatu matricu režima i u kulturnim institucijama i zarobljenom CNP-u.
Glumci su naveli i konkretne razloge zbog kojih traže ostavke dvoje čelnika CNP-a, među kojima se jasno izdvajaju represivne mjere protiv zaposlenih.
Glumci ističu i da ne žele biti ničije „topovsko meso” zbog oglušivanja o mjere NKT, jer je Uprava bila naumila da pravi predstavu od „svega” dvadeset i pet glumaca na sceni (!), uz kompletno tehničko osoblje i saradnike, što bi predstavljalo pravu pandemijsku bombu i rizike po živote aktera predstave.
Ono, što bi najčestitije bilo u ovom trenutku, to je da Sošić, ponavljam, časno podnese ostavku, i prizna da se nije snašao na mjestu koje, po meni ne zaslužuje ničim posebno, osim partijskom podobnošću i lojalnošću. A to su svakako krajnje neumjetnički kriterijumi i preporuke za mjesto na kojem se još uvijek nalazi.
Njegov izbor za umjetničkog direktora CNP-a za mene je predstavljao neprijatan šok zbog dosta tanke umjetničke biografije, više naduvane nego stvarne, jer i nije nikakav priznati pozorišni reditelj, a ima i takođe tanak filmski opus, uz pečat zavađanja naroda, a za još jedan sličan je dobio basnoslovnu sumu novca. Po kojem to osnovu?
Posebno što je pri izboru Sošića vrijeđalo poklonike pozorišta, i one koji vole CNP, jeste što je izabran za umjetničkog direktora, a Goran Bulajić, bard režije u Nacionalnom teatru, tiho sklonjen kao politički nepodoban
Dobro je što je CNP konačno progovorio glasom naroda, to jest, očito obespravljenih i poniženih glumaca, koji više neće dozvoljavati udare na njihovo građansko i umjetničko dostojanstvo. Zato nacionalni teatar ne smije da vodi direktor-diktator. Glumce niko ne smije da tlači i ponižava! A ko to radi, sram ga i stid bilo.

---